Prva sveta Pričest

Euharistija (sveta misa) je sakrament u kojem je Isus ostavio sebe kako bi trajno bio nazočan među nama kada smo sabrani u Njegovo ime. Ona je spomen-čin Posljednje večere, dakle izravnog Isusovog slavlja u kojem je za kruh i vino rekao da su Njegovo Tijelo. Pod tim nam se prilikama daje da po nama može i dalje biti prisutan u svijetu donoseći mu mir, radost i ljubav. U pričesti, obredu tijekom euharistijskog slavlja, mi kao slavitelji i pričesnici primamo posvećenečestice Kruha (i Vina, ako je pričest pod obje prilike!). I po toj čestici u hrvatskom jeziku pričest je dobila ime – pri + čest. Pritjelovljujemo se čestici u kojoj je sadržan cijeli Krist. Time što je Euharistijski kruh „razmrvljen“ u više dijelova (hostija), ne znači da smo „podijelili“ Krista, pa će ga svatko od nas dobiti samo malo. Bez obzira koliko bila mala ili velika hostija, u njoj je prisutan cijeli Krist.
 
Krist koji je po hostiji postao dio nas želi nas učiniti sebi sličnima, da budemo Njegovi i kao takvi dar ovome svijetu. Neka se ta darovanost živim Kristom vidi i u držanju tijela da sa sv. Pavlom možemo potvrditi: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (1 Kol 1,24-26).