Druga nedjelja Došašća

I danas bismo trebali takvih "Ivana", ljudi osvjedočene snage i vjerničke hrabrosti. To nije ugodan poziv. Poznato je da je to koštalo Ivana Krstitelja glave. Ne raduju se svi istini, jer ona traži spremnost dati se na raspolaganje, priznati pogreške i promijeniti život.
Kako bi to njemu danas išlo? Bi li i nama rekao da se svi stvarno moramo obratiti, "mali" i "veliki", "pobožni" i oni koji su manje pobožni? Nisam samo siguran da bi on to kazao, nego također, da on to drži kao apsolutno potrebno. Zašto? Ne zato jer smo mi lošiji od ljudi onoga vremena u Svetoj Zemlji, nego jer nema spasenja bez obraćenja. Nitko ne dolazi na cilj života, koji je vječni život neba, bez obraćenja. U svakome od nas, bio on star ili mlad, kršćanin ili ne, bio on u Crkvi ili je istupio iz nje, postoji borba između dobra i zla, svjetla i tame, milosti i grijeha. Stalno se moramo odlučivati, borba nikad ne prestaje, uvijek se moramo boriti protiv sklonosti na zlo koje nas privlači. I uvijek iznova moramo se izboriti za duboku čežnju srca prema dobru i ljubavi dati dovoljno prostora u našem životu, jer tu ljubav zlo želi stalno oteti, opljačkati.
Tako zvuči ozbiljno Krstiteljev poziv na obraćenje, stvar je uistinu ozbiljna, ali iza toga ipak stoji radosna vijest: obraćenje donosi radost. Da bi prava radost imala svoju cijenu potrebno je svakoga dana iznova započeti. S Božjom neumornom pomoću!